Rezidba i prihrana borovnice

Borovnica rađa na višegodišnjim lastarima, gde se u isto vreme razvijaju novi rodni izdanci. Pravovremenom rezidbom održavamo željeni oblik, odstranjujemo slabe i osušene izdanke, proređujemo žbun i na taj način stimulišemo protok vazduha. Rezidbom utičemo na smanjenje broja plodova u korist preostalih plodova koji će biti veći, kvalitetniji, obojeniji i sa većim sadržajem šećera. Što je veći protok vazduha kroz žbun manja je i opasnost od raznih patogena. Uklanjanjem manje rodnih izdanaka pospešujemo novi prirast i veću produktivnost. Optimalno vreme za rezidbu je rano proleće, tada se mogu uočiti oštećenja od mrazeva i drugih nepoviljnih činilaca.

Slabije razvijeniji žbunovi se jače-oštrije režu da bi pospešili vegetativni prirast, dok bujnije žbunove umerenije režemo. Žbunovi koji se beru mehanizovano treba da budu što više uspravni, da se ne šire puno i da budu uži od onih kod kojih se berba obavlja ručno. Prvo odstranjujemo izdanke koji su suvi,oštećeni od niskih temperatura, štetočina, bolesti kao i polomljeni izdanci. Drugo,uklanjamo sve grane koje se dodiruju i treće odstraniti izdanke koji ulaze u međuredni prostor, kratke razgranate izdanke koji  se nalaze u središnjem delu žbuna koji su slabo izloženi sunčevoj svetlosti. Njih odsecamo na mestu što bliže razgranjenju. Polegnuti izdanci se takođe uklanjaju, a ostavljamo izdanke koji ći imati uspravan rast. Rezidba treba da se izvodi redovno svake godine, da se stvore uslovi za nove izdanke koji će davati što kvalitetniji plod. Da bi se stimulisao vegetativni porast kod mladih žbunova dovoljno je odstraniti cvetove, njih možemo da odstranimo u proleće kada počnu da bubre. Negde do šeste-sedme godine u žbunu treba da bude 10-15 izdanaka različite starosti. Nakon toga održavati rezidbu sve dok izdanci ne postignu punu veličinu i ostavljati najbolja 2-3 izdanka u svakoj sezoni.

Prihrana: borovnica bolje uspeva na kiselim zemljištima i u poređenju sa ostalim voćnim vrstama ima manju potrebu za mineralnim materijama. Borovnica traži manje dodatne prihrane i osetljiva je na preteranu količinu mineralnih đubriva. Analiza zemljišta  je obavezna mera pre podizanja zasada, naročito kontrola kiselosti zemljišta. Većina zemjišta može da obezbedi potrebne količine mineralnih materija, ako se kiselost održava u odgovarajućim granicama. Preporučuje se da se svake godine u proleće ili posle berbe izvrši analiza zemljišta i listova. Na osnovu ovih analiza možemo tačno utvrditi koji od elemenata je u nedostatku ili u suvišku. Najčešće se svake godine dodaje azot, uglavnom amonijum nitrat, amonijum sulfat, urea idr. Prednost dati amonijum sulfatu, jer je borovnica osetljiva na nitrate. Urea je dobar izbor ukoliko je kiselost ispod 5,0 . Zemljišta sa većim sadržajem organske materije imaju i manju potrebu za azotom.Iverje ili razna strugotina može uticati na veću potrebu za azotom, jer oni mogu da privremeno onemoguće biljci usvajanje hranljivih materija. Amonijum sulfat se koristi kada treba smanjiti kiselost zemljišta. U starijim zasadima potrebe za azotom su veće. Na lakšim zemljištima potrebe za azotom će biti nešto veće nego na težim zemljištima. Đubrenje azotom treba izbegavati krajem leta, jer na taj način stimulišemo porast i biljke gde može da dođe do oštećenja tokom zime. Nedostatak ostalih hranljivih materija se može nadoknaditi na različite načine. Fosfor se može nadoknaditi kompleksnim đubrivima ili kroz monoamoijum-fosfat, superfosfat, diamonijm-fosfat. Ukoliko se ukaže potreba za kalijumom, treba primenjivati kalijum-sulfat, izbegavati kalijum-hlorid jer je borovnica osetljiva na hloride. Isuviše niska kiselost zemljišta prouzrokuje nedostatak kalcijuma, tada možemo da koristimo krečnjak, a ukoliko pH nije previše niska možemo da koristimo gips kao izvor kalcijuma. Ostale mineralne materije retko su u nedostatku, osim u slučajevima izuzetno niske kiselosti zemljišta.

 

PSS Bačka Topola
Savetodavac: dipl.inž. Milan Jeremić